„Najdublji grobovi nalaze se u Bjelorusiji. Ali nitko za njih ne zna. Zato si ovdje!"

Hladnom zemljom (Chladnou zemí, 2009.), zadnji roman jednog od vodećih suvremenih čeških pisaca Jáchyma Topola, dosad je preveden na sve važnije svjetske jezike te je ovjenčan uglednom češkom književnom nagradom „Jaroslav Seifert" (2010.).

Radnja ovog nadrealnog crnohumornog romana započinje u Terezínu, mjestu u današnjoj Češkoj gdje je za Habsburškog Carstva izgrađena najmodernija vojna utvrda, koju su nacisti tijekom Drugog svjetskog rata prenamijenili u „tranzitni logor". Odatle su ljudi (uglavnom Židovi) odvođeni vlakom za Auschwitz. Nakon pada komunističkog režima, nekoliko stanovnika tog zaboravljenog i opustjelog mjesta predvođenih glavnim likom, ujedno i fiktivnim pripovjedačem romana, te njegovim mentorom čičom Ilkom, dosjete se kako komercijalno iskoristiti sve veći interes stranih turista za to, sada zapušteno, mjesto tragičnih ljudskih patnji i stradanja. 

Uskoro u Terezínu počnu nicati brojne suvenirnice, restorani, pa čak i diskoteke, a glavni lik (kojem ni u jednom trenutku ne saznajemo ime) dobiva ponudu da svoj komercijalno-poslovni projekt primijeni u Bjelorusiji, zemlji u kojoj je „đavo imao svoju radionicu" i gdje se nalaze „najdublji grobovi, za koje nitko ne zna". Ondje radnja Topolova romana počinje poprimati novu, sasvim makabrističnu dimenziju...