Najpoučniji i najdetaljniji klasični roman prepun ozbiljnosti i ispravnosti. Prije svega o nedvosmisleno velikoj koristi znamenite ličnosti. Ali i nekih institucija i instituta za jednu ponosnu i modernu zajednicu. Svi smo mi neka zajednica!

Mjesto radnje; luksuzna bolnička soba, u specijaliziranom hotelu tik do bolnice. Bolnica je smještena na pitomim obroncima grada Feniksa. Grad je Feniks na pobrđenim obroncima svakidašnje nam Europe.

Upozorenje! U ovom klasično ozbiljnom romanu nema suvišnih duhovitosti, humora još manje. Čak ni u pokušaju. Na bistru kritiku ili satiru čak nepotrebno je računati. Ili pomišljati.

Dakle, što se događa u spomenutoj luksuznoj, bolničkoj sobi?

Jedan čovjek u godinama, smješten je na svojoj bolesničkoj postelji, nakon operacije aneurizme ili srca - što nije do kraja jasno. Već je skoro oporavljen. On je pomoćnik poznatog urednika jednog nakladničkog poduzeća. Što radi, dok leži? Diktira svoja glasna razmišljanja štamparskom zaposleniku, podjednako vremešnom Joži Šterbajsu. Taj drugi je zagorac, ali nema veze.

Kompletnim imenom i prezimenima vrijedni i vjerni pomoćnik koji diktira Joži, da to ovdje otkrijemo je - Ištvan Byzbogy Byzantny Bizny. A njegov šef je taj glasoviti urednik Vjekoljub Fišterka. Po kojemu se prozvao i ovaj roman bez trunka humora, satire i nepotrebnog ostalog.

Dakle, Joža je zagorac, štamparski predradnik, a Ištvan je pomoćnik velikog čovjeka, urednika i nakladnika Fišterke.

Pomoćnik je dakle, glasovitog urednika Vjekoljuba Fišterke, gospodin Ištvan. On će s ponosom, ali i drugim duševnim raspoloženjima: A) izlažiti svoj autoritativni i beskonačno lojalni credo o svome šefu; B) usput nadometati i o veličini i nepojmljivoj kvaliteti svog poduzeća, jedinog mu "Ambrusa"; C) te različitih instituta, koji su osnovali dijelovi kružoka oko gospodina Fišterke i Ištvana, da bi to poduzeće bilo zaista onakvo kakvo i treba da bude. Najbolje i najefikasnije.

Gospodin Ištvan će izlagati i E) ali o tome samo iz prve ruke.

No, prije svega ili poslije svega rečenog, gospodin Ištvan uvijek se, kao lojalni pomoćnik urednika vrati na A) - dosege i podvige svog gospodina Vjekoljuba. Takvo mu se pravo ne može oduzeti. To je inače, i vrlo korektno s njegove strane.

Ali nije Joža, zagorac tamo samo zbog toga da zapisuje misli svog nadređenog podređenika gospodina Fišterke. I on ima svoju agendu. On bi ga nešto drugo, vrlo konkretn oi odlučno pitao. Pa to i pokušava. Što?

Trenutak samo. Ne zaboravimo zbog toga odmah spomenuti da je poštovani Vjekoljub Fišterka, osim uredničkog, apsorbirao svojom golemom osobnošću i sposobnošću i ostale glavne titule i naslove u svojoj firmi.

Zato vrijedi reći ovo.

Ovaj ozbiljni, klasični roman s punom ozbiljnošću i prikladnom romantikom ujedno je odmjereni književnički prilog i pohvala jedne neviđeno zaslužne, vrijedne i zadivljujuće osobnosti koja tako nešto sve i može.

Rekli smo, likovi su - Ištvan, Joža. Tip radnje; (Fajt!) Bitni smisao dijaloga; Piši! Zapisujem! Slušaj me! Radije bih vas nešto pitao!

Više od toga ovdje se ni ne smije...